Klaustrofobija predstavlja specifični anksiozni poremećaj koji se odlikuje iracionalnim i intenzivnim strahom od zatvorenih, skučenih ili ograničenih prostora. Reč potiče od latinske reči claustrum (zatvoreno mesto) i grčke reči phobos (strah). Osobe koje pate od ovog poremećaja ne plaše se nužno samog prostora kao fizičkog objekta, već posledica koje boravak u njemu nosi — pre svega gubitka kontrole, nemogućnosti bekstva ili uskraćenosti kiseonika i osećaja gušenja.Ovaj poremećaj može varirati od blage neprijatnosti do potpunog onesposobljavanja pojedinca u svakodnevnom funkcionisanju, vodeći ka izbegavanju uobičajenih aktivnosti poput vožnje liftom, ulaska u tunel, korišćenja javnog prevoza ili podvrgavanja dijagnostičkim procedurama kao što je magnetna rezonanca (MRI). Osnovna karakteristika klaustrofobije jeste da je strah neproporcionalan stvarnoj opasnosti koju okruženje predstavlja. Do reakcije dolazi kada se osoba nađe u prostoru iz kojeg je izlaz otežan ili ograničen, ili čak pri samoj pomisli na takvu situaciju (anticipatorna anksioznost).
Tipične situacije koje provociraju reakciju uključuju: liftove, podzemne železnice i tunele, male prostorije bez prozora (podrumi, kabine, svlačionice), automatske perionice automobila i javna kupatila, avione, autobuse i druga vozila tokom gužvi, medicinske aparate za dijagnostiku (MRI skeneri)
Uzroci nastanka klaustrofobije
Nastanak klaustrofobije retko je posledica samo jednog faktora. Uglavnom se radi o kompleksnoj interakciji neurobioloških, psiholoških i kognitivnih činilaca.
1. Traumatska iskustva i uslovljavanje
2. Neurobiološki i genetski faktori
3. Poremećaj percepcije prostora
4. Genetska predispozicija
Simptomi klaustrofobije
Simptomi se manifestuju na fizičkom, kognitivnom i behavioralnom planu, a po intenzitetu mogu varirati od umerene napetosti do punog napada panike.
Fizički simptomi
Aktivacija simpatičkog nervnog sistema tokom izloženosti okidaču dovodi do naglog oslobađanja adrenalina, što uzrokuje:
Osećaj gušenja, ubrzano i plitko disanje (hiperventilaciju)
Palpitacije, ubrzan rad srca i skok krvnog pritiska
Znojenje, drhtanje udova i unutrašnji nemir
Osećaj pritiska ili bola u grudima
Mučninu, vrtoglavicu, malaksalost ili osećaj prednesvestice
Valunge (talase vrućine ili hladnoće)
Kognitivni simptomi (misli)
Intenzivan strah od gubitka kontrole ili „ludila”
Strah od gušenja i ostajanja bez vazduha
Katastrofične misli o zarobljenosti i smrti
Osećaj derealizacije (utisak da okruženje nije realno) ili depersonalizacije (osećaj odvojenosti od sopstvenog tela)
Bihejvioralni simptomi (ponašanje)
Izbegavanje: Sistematsko izbegavanje korišćenja liftova (korišćenje stepenica bez obzira na spratnost), izbegavanje gužvi ili ulaska u prostorije čija su vrata zatvorena.
Kompulzivno proveravanje: Odmah po ulasku u prostoriju, osoba locira izlaze, provere da li su vrata zaključana i pozicionira se blizu vrata.
Dijagnostika i lečenje
Klaustrofobija je stanja koje se uspešno tretira. Dijagnozu postavlja psihijatar ili psiholog na osnovu kliničkog intervjua i standardizovanih upitnika za procenu anksioznosti i fobija. Lečenje je individualizovano i obično kombinuje psihoterapiju, a po potrebi i farmakoterapiju.
Autor : Dr Kolesar Borbala
Specijalista psihijatar, subspecijalista sudski psihijatar