Uglavnom Vaš frizer skrene pažnju na promenu, ili nekad sami napipate u toku češljanja da na nekom delu nedostaje kosa. Bez obzira što nije bolno stanje, pacijenti se brzo pojave i kod dermatologa. Za svakog pojedinca kosa je ukras, i razumljiva je Vaša zabrinutost.
Šta je zapravo alopecia areata?
Alopecia areata označava naglo ispadanje kose ostavljajući okrugla područja bez dlaka (ćelave pečate). Kod polovine osoba kosa ponovo izraste, ali može opet opasti. Kod nekih osoba kosa nikada ne izraste ponovo.
Uzrok nastanka alopecije areate još nije dovoljno poznat. Naučnici pretpostavljaju da je reč o autoimunoj bolesti, što znači da imunološki sistem greškom napada svoje folikule dlake. Gubitak kose, koji je bezbolan, uglavnom pogađa vlasište, ali mogu opasti i obrve te trepavice, brada(kod muškaraca). Alopecia areata je oblik gubitka kose koji se ponavlja i ne dovodi do stvaranja ožiljaka, a može zahvatiti bilo koji deo tela prekriven dlakama. Iako je medicinski gledano benigno, ovo stanje može izazvati emocionalnu i psihosocijalnu patnju kod pacijenata i članova porodice. Alopecia areata je najčešće asimptomatska, ali neki pacijenti osećaju peckanje ili svrab na zahvaćenom području. Obično se manifestuje kao jedno žarište (pečat), mada se ponekad ih ima na dva ili više mesta. Može se javiti u sklopu atopijskog dermatitisa, vitiliga, bolesti štitaste žlezde, sistemskih kolagenoza ili su u korelaciji sa problemima sa mentalnim zdravljem poput depresije ili anksioznosti ili nakon nedavnih stresnih situacija. Dijagnoza se obično postavlja na osnovu kliničke slike. Stanje je benigno, a česte su spontane remisije i recidivi. Terapija može uključivati lekove lokalno, intralezijski ili sistemski. U terapiji se prepisujemo kortikosteroide, lokalnu imunoterapiju, inhibitore Janus kinaze (JAK), antralin, minoksidil, PUVA terapiju, takrolimus i biosimilare. Regenerativna medicina može dati mogućnost za ponovni rast kose , ubruigavanjem faktora rasta medicinskom procedurom -PRP terapijom. Alopecia areata ima autoimunu prirodu što sugeriše povezanost alopecije areate sa drugim autoimunim stanjima, od kojih su najznačajnije bolesti štitne žlezde i vitiligo. Teške infekcije, povišena temperatura ili upalni procesi na zubima mogu delovati kao okidač za kasniju pojavu alopecije areate. Alopecia areata nema simptome; ipak, obollele osobe mogu osećati emocionalnu i psihosocijalnu nelagodnost te postati sve nesigurnije zbog svog izgleda. Otvoren razgovor o ovim pitanjima sa pacijentima od ključnog je značaja kako bi im se pomoglo da se nose sa ovim problemom. Tok bolesti je nepredvidiv. Većina pacijenata ima samo nekoliko žarišta alopecije, a spontani ponovni rast kose obično se javlja unutar godinu dana. Važno je informisati pacijente o hroničnoj prirodi bolesti sa čestim recidivima i uveriti ih da je stanje benigno te da ne ugrožava njihovo zdravlje, već da je samo posledica prethodno plpostojećeg okidača. Našem pecijemtu je potrebno otovreno dati do znanja da sva očekivanja u vezi sa terapijom postanu realna.
Dr Laura Lasinger, Specijalista Dermatovenerolog