Seksualne smetnje su inkorporisane duboko u ličnost. Različite zarobljene patnje intimnog karaktera ponekad mogu izazvati psihičke probleme. Smanjena seksualna želja (sniženi libido) znači promenjenu reaktibilnost polnih organa što se kod žena manifestuje kao oskudnost ili izostanak vlaženja i otečenosti uzbuđenom stanju, a ujedno je često praćeno odlaganjem ili izostankom orgazma. Orgazam može biti uskraćen i ženama sa očuvanim libidom.
Uzroci mogu biti duševne prirode (poput depresije, nesigurnosti ili sličnih smetnji), fiziološke pojave, neka druga osnovna oboljenja, uzimanje lekova, dijete, ekstremne fizičke aktivnosti/sportovi, kao i poremećaj sna...
Po nekim statistikama 5% žena iznad 35 godina nikad nije imalo orgazam, a ometano doživljavanje istog se javlja u više od 30% seksualno aktivne ženske populacije.
Razlozi su psihičke ili fizičke geneze i nekada je neizbežno da se osoba obrati stručnjak - psihijatru, psihologu, ginekologu ili venerologu.
Najintimniji zdravstveni problemi su i dalje tabu tema o kojoj se nerado razgovara i često se godinama odlaže konsultacija sa lekarom. Umesto da se problem pravovremeno reši na stručan i odgovarajući način, za rešenjem se traga na internetu ili u časopisima. Prikrivanje neugodnih psihosocijalnih smetnji koje imaju objektivnu osnovu i odnose se na probleme u genitalnoj regiji može da dovede do brojnih neprijatnosti i komplikacija. Stid ne bi smeo da stane na put zdravlju.
Mnoge žene su već iskusile preosetljivost vagine, suvoću, nelagodnost koje su praćene smanjenim libidom, a direktno utiču na kvalitet polnog odnosa.
Često se javljaju sitne pukotine na vaginalnoj sluznici, krvarenje, otok i bolnost. Zbir simptoma čini prepoznatljivu kliničku sliku koja se mora na vreme dijagnostikovati od strane lekara specijaliste i započeti adekvatna terapija. Infekcije, iritacija, hormonalne oscilacije, ginekološke ili dermatovenerološke bolesti mogu biti u osnovi razvoja gore napomenutog stanja.
Kompletna dijagnostika i terapija je multidisciplinarna i uključuje ginekologa, psihijatra, urologa i dermatovenerologa.
U većini slučajeva se otkrije samo atrofija vaginalne sluznice, nastale u korelaciji sa hormonalnim profilom, postperativno, postiradiaciono, ali ponekad i kao posledica uzimanja kontraceptivnih sredstava kod mladih žena, zatim u sklopu lichen sclerosusa itd.
Atrofija vagine označava istanjenost, smanjenu elastičnost. Vaginitis je praćen izrazito neugodnim tegobama kao što su suvoća, iritacija, svrab i peckanje, kao i bolnost odnosa (dyspareunia) povremeno praćen krvarenjem. Neretko se pacijentkinje žale na inkontinenciju i smanjeni orgazam.
Vulvodynia je bolnost, hronični diskomfor u predelu vulve i vagine, praćen intenzivnim svrabom. Više od 15% žena iskusi barem jednom u toku života ovu pojavu. Često se ne može otkriti osnova ovog stanja. Mnogi ni ne slute da i tesna neudobna odeća može doprineti pojavi vulvodinije.
Vulvarna atrofija i suvoća se u početku leče lokalno, primenom lubrifikanata, krema, specijalnim supozitorijama, dok je u nekim slučajevima potrebna hormonalna terapija. Savremena medicina nudi rešenje - lečenje plazmom bogatom trombocitima / PRP terapiju.
Suština procedure je prisustvo faktora rasta u izdvojenoj autolognoj plazmi bogatoj trombocitima, koji se ubrizgavaju atraumatskim iglama u kritične regije, a kao rezultat pokreću se autoregenerativni mehanizmi, reparacija tkiva, restauracija potpornih struktura i poboljšana opskrba krvlju, nestaju neprijatni osećaj suvoće intimne sluznice i inkontinencije, uz poboljšanje orgazma.
PRP terapija se pokazala efektnom kod atrofičnih bolesti kože angenitalne regije, kao i u drugim kategorijama - estetskoj medicini, ortopediji i tretiranju hroničnih rana.
Autor: dr Laura Lasinger,
dermatovenerolog